ROĐEN ZA DOKTORA

Mirsada M.

Växjö, 23 Novembar 2007.

U punim prostorijama BiH udruženja ”Ljiljan” iz Växjö upriličena je književna veče i promocija romana ”Rođen za doktora”. Neobičnost i večeri ali i knjige je u tome što je promovirana u prisustvu dvojice autora. Prvi je knjigu pisao životom i on je doktor Avdo Suljević u knjizi preimenovan u Ramu Borića a drugi je romanopisac Ševko Kadrić. Obojica su i govorili o knjizi, junacima ali i njenom nastajanju.

Na slici: Sadik Beglerović, Avdo Suljević i Sevko Kadrić

”Za mene lično životna priča Avdje Suljevića, je sjajan izazov da govorim o temi, problemu visokoobrazovanih useljenika u ovim zemljama. Na njih, ni Švedska ali ni druge zemlje u okruženju, naprosto nisu računali kao na stručnjake, stvaraoce kulture, već isključivo na radnu snagu i kulturološki dekor. To što je junak romana ostao ljekar a malenkost potpisnika pisac, to su izuzeci ali su i nada za hiljade drugih pa i onih 95% vioskoobrazovanih taksista u Malmeu, da šanse postoje.»

”Ševko Kadrić je poznavajući kraj i ljude iz kog dolazim, pa i staze kojim sam išao vrlo ljudski i iskreno doživio i preživio to što sada izdaljine djeluje vrlo dramatično. Istina ja sam to potisnuo u stranu, bavim se prećim poslovima, liječim ljude», rekao je Suljević govoreći i onim suptilnim situacijama koje čitalac u knjizi neće moći pronaći jer nisu napisane.

Govoreći o knjizi iskustvom čitaoca i promotora Sadik Beglerović će iznijeti zadovoljstvo da je upravo udruženje u kom se promocija održava i ljudi oko njega okupljeni poslužiti za roman koji će nadmašiti granice ove sredine pa i vremena i pričati svoju priču.

Pišući o knjizi novinar i sam pisac, Ramo Kolar, će za roman reći da naglašava: «Mjesto individue u modernim, bezličnim društvima, koja se diže organizacijama, prisilama, finim koliko to prisila i može biti, globalizacijom depersoniliziranih, baš je ono na kojemu se našao, ničim izazvan, i glavni lik ove knjige.

   Idem, ne znam kuda, odlazim, ne znam zašto. Na takva pitanja i nema pravog odgovora. Isčupan iz svoga korijena Boriću će trebati dani i noći, mjeseci i godine, da shvati kako ni ljubav, ni strast u nepoznatom, preorganiziranom društvu i sredini, nemaju nikakva značenja ni vrijednosti.

   Ali u Borića, nije valjda slučajno mu prezime, vidim dva epiteta: postojanost i borba. Ovo prvo bi reklo bor(ić)- jak, postojan, izdržljiv, čvrst, uspravan. Drugo mi se čini kao kao deminutiv od borac, borić: ne predaje se lahko, drži se one mimikrične, bosanske: tiha voda brijeg roni, možda i pomalo merhametli filozofije: neka, bit će dobro, učinit ću ja da tako bude, meni i drugima. Tako Ramo neće zaboraviti svoju strast za poslom ljekara, za liječenjem ljudi, što drži najvećom zadaćom čovjeka. čezne istovremeno da svoju vještinu, mudrost, nadarenost pa i znanje na kraju, dariva, nesebično podijeli s drugima. Prozaično rečeno, željan je posla. Ako je rad, kažem ako, stvorio čovjeka, onda je Borić tomu najbolji svjedok.

    U ovoj knjizi pisac će, umećući se u kožu Bosanca koji pati, sanja i želi, posvjedočiti prosvjetiteljsku, Holbahovu misao: čovjek bez strasti i čežnji, prestao bi biti čovjek. I neće prodati ni dostojanstvo kao što neće jaditi nad svojom hudom sudbinom izbjegličkom. Učit će neprestano, iako je zrnca toga pobrao i ranije, da se "vrlina ne rađa iz blaga, nego se iz vrline rađa blago". 

Ono što doktora Avdu čini zaista neobičnim, a tim i velikim, jeste ljudskost kojom plijeni, jednostavnost sa kojom komunicira sa ljudima i tuđim i našim, odraslim i djecom, reći će na kraju predsjednik udruzenja Feko Pendek otpremajući knjigu put čitalaca, gdje joj je i mjesto.